Karadžićevi ministri protiv visokog predstavnika i sudija Ustavnog suda BiH

Dragan Kalinić, savjetnik Milorada Dodika u Predsjedništvu BiH, koji je 1992. pozivao u Skupštini Republike Srpske na potpuno uništenje sarajevskih bolnica, danas prijeti visokom predstavniku i sudijama strancima Ustavnog suda BiH.

Piše: Dženana Karup Druško / Vijesti.ba

Uz brojne kritike i reakcije na skandal koji su svojim istupima izazvali Milorad Dodik i Dragan Čović 24. novembra 2020. pred Vijećem sigurnosti UN-a, proteklih dana su pojedinci pokušali opravdati ono što su govorili Dodik i Čović. Jedan od najglasnijih bio je Dragan Kalinić, “savjetnik” Milorada Dodika, trenutno predsjedavajućeg Predsjedništvom Bosne i Hercegovine, kako su objavili mediji u Republici Srpskoj.

Dragan Kalinić je svoju „odbranu“ Dodika počeo tvrdnjom „da je BiH iole normalna zemlja…“ i to je i jedino u čemu se (mada teška srca) možemo složiti s njim. Jer, da Bosna i Hercegovina jeste država u kojoj se poštuju vladavina zakona i Ustav Bosne i Hercegovine, Dragan Kalinić ne da ne bi bio nikome savjetnik, nego bi bio procesuiran u Tužilaštvu Bosne i Hercegovine.

Ovako, zahvaljujući tome što je BiH „nenormalna država“ (čemu, nažalost, najveći doprinos daje pravosuđe o čemu smo čitali proteklih dana u izvještajima međunarodnih organizacija) upravo zahvaljujući takvima kao što su Kalinić i Dodik, kao i drugi kalinići i dodikovci, savjetnik člana Predsjedništva BiH sebi može dopustiti slobodu da „konstatuje“ kako su „visoki predstavnici uzrok i posljedica svih postdejtonskih nevolja – ugrožavanja institucija i elementarnih građanskih prava u BiH, a tome se posljednjih godina pridružio i sporni Ustavni sud donoseći niz politički instrumentalizovanih odluka. Stoga, sasvim je jasno da uzročnici krize u BiH nisu ni Milorad Dodik ni Dragan Čović.” Dalje je optužio OHR i Ustavni sud da „uzrurpiraju Ustav BiH“!?

Svoje prijeteće optužbe Kalinić je pojačao pozivanjem „naroda na odgovor“ i pozivanjem na peticiju u „kojoj će se zahtijevati odlazak OHR-a, Inzka, kao i stranaca iz Ustavnog suda BiH“. Dalje je naveo: „Pri tome, nevažno je da li će peticiju, koja bi sa desetinama hiljada potpisa bila svojevrsni plebiscit, organizovati neka nevladina organizacija ili Narodna skupština Srpske.“

Nema nikakve sumnje da Kalinić zna kako pozivati „narod na odgovor“ i kako koristiti Narodnu skupštinu Republike Srpske i kriti se iza nje. Upravo to je radio i Radovan Karadžić dajući svim svojim odlukama institucionalni legitimitet, a što je Haški sud detaljno dokazao u doživotnoj presudi Karadžiću.

„Nekadašnji predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Dragan Kalinić postao je savjetnik predsjednika Srpske Milorada Dodika za politička pitanja, stoji na zvaničnoj internet stranici predsjednika Republike“, objavio je rtvbn.com 4. juna 2015. godine.

Kalinić je 12. maja 1992. godine, na 16. sjednici Narodne skupštine Republike Srpske (transkript iz haških arhiva), kada se na početku svog govora predstavio kao „vođa nezavisne poslaničke grupe“, iako ministar zdravstva u Vladi Radovana Karadžića, jasno rekao da se zalaže za ratnu opciju, jer „sudbina Srba u BiH za nas ovdje se ne može drugačije riješiti već ratom“. Dalje je naveo: „Moguće je da pri tome nas zadesi sudbina da umjesto 500 godina ropstva pod nekim novim turskim carstvom mi Srbi u BiH izaberemo 100 godina samoće“, ali „samo ono što se na vojničkom planu osvoji može biti realno i stvarno naše“.

Bio je Kalinić tada decidan i o tome kako treba voditi taj rat, pa je govorio o uništavanju RTV doma u Sarajevu: „Ako će taj televizijski dom i te antene biti na našoj teritoriji nemojmo ih uništavati, onda sređujmo odašiljače. Ako neće biti, otvoreno govoreći, raketirajmo to i uništimo.“

No, najdecidniji je Kalinić bio pozivajući na toj sjednici na uništavanje sarajevskih bolnica da se „neprijatelj ne bi imao gdje liječiti“. Podsjetimo, Kalinić je prijeratni sarajevski ljekar koga obavezuje i Ženevska zakletva, proistekla iz Hipokratove, a po kojoj se ljekari zaklinju pored ostalog da: „U vršenju dužnosti prema bolesniku neće na mene utjecati nikakvi obziri vjere, nacionalnosti, rase, političke ili klasne pripadnosti. Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začetka. Niti pod prijetnjom neću dopustiti da se iskoriste moja medicinska znanja suprotno zakonima humanosti.“

Kalinić je u svom pozivu na uništavanje bolnica bio više no jasan: „Ako se već nije moglo sačuvati, onda se nije trebalo ostaviti neprijatelju. (…) Ali, oni koji budu planirali operaciju Sarajeva, oslobađanja Sarajeva (od koga?!), ili uništenja žive neprijateljske sile u Sarajevu, moraju planirati šta će sa zdravstvenim objektima. I odmah da vam kažem, ako će Vojna bolnica pasti u ruke neprijatelju, onda sam ja za to da se Koševska bolnica uništi i da neprijatelj nema gdje da se liječi“.

Kalinić je tako govorio 1992, a danas s pozicije savjetnika u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine upućuje prijetnje visokom predstavniku i sudijama strancima u Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine koji su bedemi zaštite Bosne i Hercegovine i najveća barijera velikosrpskom projektu koji je započeo Karadžić, a drugi karadžići, među kojima je već 30 godina i Kalinić, nastavljaju i nakon doživotne presude koju je zbog toga Karadžiću izrekao UN-ov sud u Haagu.

Nije kriv Kalinić, krivi su oni koji su mu dozvolili slobodu da tako govori, a uz Milorada Dodika to su tužitelji kojima je posao i obaveza da štite zakone i Ustav Bosne i Hercegovine. Upravo oni svojim neradom dozvoljavaju ovakve istupe pojedinaca i nasrtaje na najvišu pravnu instancu u državi i Ured visokog predstavnika u BiH koji je nakon posljednjeg skandala pred Vijećem sigurnosti dobio podršku svih članica (osim Rusije), što očito treba ponoviti i ponavljati.

Čini se da su tužitelji Tužiteljstva BiH zabavljeni „čuvanjem“ visokih zvaničnika u pravosuđu predvođenih Milanom Tegeltijom, predsjednikom VSTV-a čiju ostavku je zatražio i Ured visokog predstavnika, a američki ambasador problematizirao njegov rad; zloupotrebom zakona kako bi procesuirali političke neprijatelje Milorada Dodika i Dragana Čovića, ali i slabili „političko Sarajevo“; zataškavali slučajeve u koje je upetljana šefica Tužiteljstva BiH, ali i drugi podobni suci i tužitelji; procesuiranjem generala promijenili karakter rata u BiH; „nedostatkom dokaza“ obustavljali sve istrage protiv Dodika i drugih krivaca zbog neprovođenja presuda suda u Strasbourgu, ali i kršenja i neprovođenja odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Sve i da se razumiju, a i to je nedopustivo, politike rukovodnih pojedinaca u pravosuđu, šta je sa tužiteljima pojedinačno, koji pristaju na ovo i stavljaju svoje potpise na optužnice i odustajanje od istraga vezano za prethodno navedeno. Čime će i kako građanima ove zemlje objasniti svoj nerad koji im je debelo plaćen upravo od tih građana? Strahom? Od šefova?

Ovu zemlju su Bosanci i Hercegovci krvlju stvarali. U njene temelje su ugrađeni ljudski životi. Niko to nema pravo zaboraviti. Ničiji strah pred politikama Dodika i Čovića ne može biti argument naspram toga! Ne mogu se izjednačavati branitelji i agresori.

Uostalom, Haški tribunal je u svojim presudama to jasno utvrdio, kakav je bio rat u BiH i ko su bili agresori a ko je branio Bosnu i Hercegovinu. Kao što je i danas savršeno jasno ko uništava a ko brani državu Bosnu i Hercegovinu!

U nastavku transkripti iz dokumenata Haga…