Historijski falsifikati ‘nezavisnog analitičara’ iz Naše stranke
U tekstu koji se bavi stanjem unutar SDA, Detsche Welle je prenio izjave Ibrahima Prohića, predstavljajući ga kao “političkog analitičara”.
Između ostalog, Prohić u navedenom tekstu kaže: “SDA čuva matricu etničkog predstavljanja jače nego druge dvije takozvane nacionalne stranke (HDZ i SNSD). Detroniziranjem SDA može početi proces dekonstrukcije etničkog principa u političkom predstavljanju, dakle, i slabljenje ili pad HDZ-a i SNSD-a”.
Ibrahim Prohić je intelektualac, ali i dugogodišnji član Naše stranke, a bio je i kandidat te političke opcije na lokalnim izborima 2016. godine za Općinsko vijeće Ilidža, kada je osvojio 164 glasa.
To je prva sporna činjenica u vezi sa Prohićevom izjavom. Kako je moguće da se član i kandidat jedne političke stranke, predstavlja kao “politički analitičar”, hinjeći nezainteresiranost, neutralnost i objektivnost. Zar to nije vrhunac intelektualnog nepoštenja i obmanjivanje javnosti!?
Ibrahim Prohić, kao i svako drugi, ima pravo iznositi svoje stavove, ali preduvjet – na koji ga obavezuje minimum intelektualnog poštenja – jeste da bude transparentan i da ukaže na svoju stranačku pripadnost. U protivnom, bilo bi posve opravdano da intelektualci, koji su članovi i kandidati drugih stranaka, također imaju pravo da nastupaju kao nezavisni analitičari.
Zamislimo dr. Sanjina Kodrića ili dr. Sedada Dedića, kako daju izjavu o izbornom padu Naše stranke ili sukobima unutar SDP-a, a da ih novinar Deustche Wellea predstavlja kao “nezavisne analitičare”, a ne kao članove Predsjedništva SDA.
Takvo nešto ne možemo zamisliti, pa se stiče utisak da samo pojedine političke opcije, poput Naše stranke, imaju privilegiran status i pravo na netransparenost unutar “objektivne javnosti”.
Toliko o stranačkoj pripadnosti Ibrahima Prohića. Sada o njegovoj tezi. On, dakle, kaže da SDA jače, nego druge dvije takozvane nacionalne stranke, čuva matricu etničkog predstavljanja.
Prohić je svoju pripadnost Našoj stranci objavio još 2010. godine, kada je, nastupajući prvi put kao kandidat na izborima, objavio članak “Zašto SDP želi da uguši Našu stranku”.
Na istim tim izborima 2010. godine, pobijedio je SDP, a SDA je “detronizirana”. Dvije godine kasnije, 2012. SDA je u potpunosti izbačena iz vlasti, koju su, sjetimo se, činili SDP, SBB, HDZ i SNSD.
Međutim, tadašnji pad SDA ne samo da nije doveo do slabljenja HDZ-a i SNSD-a, već je omogućio njihovo jačanje. Podsjetimo, SDP je upravo 2013. godine pristao na SNSD-ov Zakon o prebivalištu, čime je znantno oslabio političku poziciju nesrpskog stanovništva u entitetu RS. Dalje, SDP je tada bio pristao i na model izbornog zakona po volji HDZ-a, tj. etničkog predstavljanja, a zbog čega je Željko Komšić i napustio SDP.
Dakle, iskustvo ukazuje da je potpuno neutemeljena i čisto spekulativna tvrdnja Ibrahima Prohića da pad SDA znači pad HDZ-a i SNSD-a. Međutim, očigledno je da činjenice nisu nešto što obavezuje Prohića, kao “političkog analitičara”, već je to isključivo interes Naše stranke, a to je potreba da se propagira nužnost pada SDA, kao konkurencije Našoj stranci, neovisno o poziciji HDZ-a i SNSD-a, koji nisu konkurencija Našoj stranci.
Vrijedi se na kraju osvrnuti i na Prohićevu tezu da SDA “jače čuva matricu etničkog predstavljanja od SNSD-a i HDZ-a”.
SDA se, što su iz te stranke već godinama ističu, zalaže za provođenje presuda iz Strazbura, čime bi se brisale etničke odrednice članova Predsjedništva BiH i delegata u domovima naroda. To znači da najviši izabrani zvaničnici ne bi bili vezani za samo konstitutivne narode, već bi bili predstavnici svih građana (uključujući i Ostale). Također, to znači da bi svi imali pravo glasati za sve. Srbi za Bošnjake, Hrvati za Srbe, Bošnjaci za Hrvate, itd.
S druge strane, HDZ se, recimo, dosljedno protivi brisanju etničkih odrednica i zalaže se, protivno presudama iz Strazbura, da postoji “hrvatski član Predsjedništva”, koji će predstavljati samo Hrvate. Također, HDZ se zalaže za princip da samo Hrvati glasaju za Hrvate, te da se zakonom zabrani Srbima, Bošnjacima i Ostalim da glasaju za “hrvatskog člana Predsjedništva”.
Kada uzmemo u obzir navedene razlike, Prohićeva teza da SDA jače čuva matricu etničkog predstavljanja nema nikakvog smisla, niti je utemeljena u činjenicama. Ali Prohić kao “politički analitičar” ne govori da bi iznio činjenice, niti da bi ih povezao u smislen niz. On govori ono što ide u prilog njegovoj stranci (Našoj stranci), pa mu i besmislice izgledaju dobro, ako mogu poslužiti za ocrnjivanje političke konkurencije (SDA).
Takav rezon možda može biti vrijedan u očima članstva Naše stranke, ali svaki ozbiljan čovjek može samo odbaciti Prohićeve koještarije kao neodgovorni pokušaj potcjenjivanja inteligencije.
(Prenosimo sa portala: Faktor)