BORBA PROTIV ETNIČKIH PODJELA, ALI SAMO S BOŠNJAČKIM GLASOVIMA

Uoči svakih izbora u Bosni i Hercegovini građansko-lijeve stranke obećavaju rušenje koncepta etničkih podjela i stvaranje multietničkog društva. Tako je i u ovo predizborno vrijeme, iako se radi o lokalnim izborima gdje je riječ o razvoju lokalne zajednice: izgradnji parkova, škola, ulica, vrtića i ostale lokalne infrastrukture. No, to ne sprečava opoziciju da se i na ovim izborima bavi nacionalnim temama.

Nedavno je bivši premijer Kantona Sarajevo iz Naše stranke Edin Forto objavio na svom Facebook profilu kako “Srđan Mandić na čelu najbogatije opštine kvari koncept etničke podjele, baš kao što Naša stranka sa Srbinom iz Sarajeva i Srpkinjom iz Tuzle u državnom parlamentu kvari koncept etničke podjele”. Interesantno je kako one osobe koje se navodno bore za društvo gdje nije bitno kako se ko zove najčešće potenciraju nacionalno pitanje u Bosni i Hercegovini.

Naime, radi se o Predragu Kojoviću, koji je izabran iz sarajevsko-goraždanske regije, i Mirjani Marinković-Lepić iz Tuzle, koja je ušla u državni parlament s kompenzacijske liste. Postavlja se pitanje kako se tačno ruši koncept etničke podjele kada s većinski bošnjačkih područja bude izabran u državne institucije zastupnik srpske ili hrvatske nacionalnosti?

Gradovi kao što su Sarajevo ili Tuzla imaju višestoljetnu tradiciju multikulturalizma, tolerancije i međureligijskog suživota. Za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu, u ovim gradovima nije bilo sistematskih zločina nad nebošnjačkim stanovništvu, niti su rušene katoličke, pravoslavne ili jevrejske bogomolje. U Sarajevu je gradonačelnik bila osoba hrvatske nacionalnosti, dok je sadašnji premijer Kantona Sarajevo Mario Nenadić etnički Hrvat. Dakle, kako rušiti koncept etničke podjele u gradovima gdje nikad nije bilo nacionalističkog šovinizma?

OSLOBAĐANJE VEĆ OSLOBOĐENE BOSNE

Bilo bi logično očekivati da se stranke koje svoje političko djelovanje baziraju na borbi protiv etničkih podjela fokusiraju na ono područje gdje ima najviše nacionalizma, odnosno diskriminacije na nacionalnoj osnovi. Primjera radi, u manjem bh. entitetu i dalje se bošnjačkim učenicima osporava pravo na bosanski jezik. U ovom entitetu je Bošnjaku povratniku nemoguće dobiti posao u entitetskim institucijama. Slična je situacija i u kantonima s većinskim hrvatskim stanovništvom, gdje se umjesto naziva bosanski koristi bošnjački jezik, i gdje je i dalje na snazi praksa “dvije škole pod jednim krovom”.

Unatoč ovim činjenicama, građansko-lijeve stranke konstanto “oslobađaju već oslobođenu Bosnu”, djelovanjem isključivo na područjima gdje je vojna borba Armije BiH i političko djelovanje SDA omogućila funkcioniranje višenacionalne i multietničke zajednice. Prava pobjeda protiv etničkih podjela, što bi ujedno i predstavljalo nadu za istinski multietničko društvo, bila bi kad bi, recimo, kandidat Naše Stranke nesrpske nacionalnosti pobijedio u trci za gradonačelnika Banja Luke, ili kandidat nehrvatske nacionalnosti za načelnika Širokog Brijega. No, lijeve stranke i na ovim izborima pretežno su fokusirane na Sarajevo i Tuzlu.

Sve kad bi na teritorijama gdje većinski žive Bošnjaci bili birani isključivo Srbi, Hrvati i građani iz reda Ostalih na rukovodeće pozicije, etnička podjela i diskriminacija bi i dalje ostala na snazi u manjem bh. entitetu i zapadnoj Hercegovini. Jedino bi tamo gdje su Bošnjaci većina bila formirana nekakva fildžan-Jugoslavija, što izgleda i jeste cilj predstavnika građansko-lijevih opcija. Sjećamo se da je ideolog i kandidat Naše stranke na predstojećim Lokalnim izborima Tarik Haverić, nakon Općih izbora 2018. godine, izjavio: “Naš je cilj da ostane Republika Sarajevo”.

BOSNA I HERCEGOVINA BEZ ETNIČKIH PODJELA – SAMO U SARAJEVU I TUZLI

Etničke podjele u izbornom sistemu Bosne i Hercegovine prisutne su još od osnivanja prvih političkih stranaka za vrijeme austrougarske vladavine. Ta praksa nastavila se u Kraljevini SHS, gdje su Bošnjaci većinom glasali za JMO, bosanski Srbi za radikale, dok su se bosanski Hrvati opredijelili za Hrvatsku seljačku stranku. Kasnije je u Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini ova etnička podjela cementirana u politički sistem kroz mehanizam nacionalnog pariteta i rotacije. Dejtonski sistem je dodatno učvrstio etnički princip tako da je vlast skoro pa nemoguće formirati bez predstavnika sva tri naroda.

To faktički znači da promjena ovakvog principa zahtijeva politički kapacitet iz reda sva tri naroda i s teritorije oba entiteta, što je moguće ostvariti kroz dva načina: da politička stranka lijeve orijentacije pobijedi izbore u oba entiteta i u kantonima s većinskim hrvatskim stanovništvom, a to bi omogućilo delegiranje vlastitih kadrova u Domove naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, ili da se dogodi većinska politička podrška iz jednog naroda i kreiranje postizbornih koalicija sa strankama sličnog političkog profila iz reda ostala dva naroda.

Oba scenarija su na nivou naučne fantastike iz prostog razloga što ljevičarske stranke ne uživaju većinsku podršku čak ni kod Bošnjaka, a tamo gdje su Srbi i Hrvati, većina se bori da pređe izborni cenzus. S obzirom na to da kod Srba i Hrvata ne postoji građansko-lijeva opozicija, pa sve kad bi nekim čudom ove stranke uzele izbore u bošnjačkom korpusu, ne bi mogle koalirati bez HDZ-a u hrvatskom korpusu, a u srpskom korpusu bez bloka koji predvodi SNSD ili SDS. Ako ostanu “dosljedni sa karakterom” da neće koalirati s nacionalnim strankama, to znači da će ljevica u Bosni i Hercegovini biti vječna opozicija, barem na državnom i entitetskom nivou. Dakle, borba za multietničku, građansku i multikulturnu državu mora se voditi na cijelom prostoru Bosne i Hercegovinu, a ne samo u Sarajevu i Tuzli.

Sarajevo, gdje prvi čovjek kantona ne dolazi iz reda većinskog naroda, neće biti nimalo više multietnično ako za načelnika jedne gradske općine bude izabran čovjek nebošnjačke nacionalnosti. Apsurdno je uopće koristiti nacionalni prefiks na lokalnim izborima, jer to ne igra nikakvu ulogu u građenju boljeg ambijenta i životnog standarda u našim lokalnim zajednicama.

Vrijeme je da lijeva opozicija bude iskrena prema građanima Bosne i Hercegovine i objasni na koji način namjerava ostvariti svoj politički cilj o državi bez etničkih podjela, bez političkog utjecaja u sredinama gdje većinski žive građani srpske i hrvatske nacionalnosti. Ako su odustali od države i krenuli u stvaranje fildžan-Jugoslavije samo na prostoru gdje Bošnjaci čine demografsku većinu, i to je legitiman politički cilj – samo se to mora javno saopćiti građanima.

(Izvor: Stav/ Autor: Ermin ZEC)