Ruski stručnjaci otkrivaju: Kako je ukrajinska ikona završila u BiH

Ruski stručnjaci komentiraju skandal koji je izbio nakon što je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik 14. decembra poklonio ruskom ministru vanjskih poslova Sergeju Lavrovu drevnu ikonu koja bi, prema izvještajima medija, mogla biti ukradena s teritorija Donbasa, koji ne kontrolira službeni Kijev.

Prema riječima doktorice političkih nauka Yulia Nisnevich, starovjerska ikona došla je u Bosnu i Hercegovinu ilegalnim kanalima, a za to su zaslužni plaćenici koji su djelovali na strani separatista u ukrajinskom Donbasu. Prema Nisnevichu, druge mogućnosti praktički nisu vidljive.

– Tokom bosanskog rata mnogi su se Rusi borili na strani Srba – prisjetila se politologinja u intervjuu za ruski servis Glasa Amerike.

– Također nije tajna da su Srbi sudjelovali u neprijateljstvima (protiv ukrajinske vojske – V.V.) u pravcima Donjecka i Luganska. Plaćenici obično nisu previše izbirljivi i rado će sa sobom ponijeti i ono što je loše. Neki od njih, boraveći u Lugansku, iskoristili su situaciju i ukrali ikonu koja je potom završila na crnom tržištu (Bosna i Hercegovina). U svakom slučaju, čini mi se da ovdje nema i ne može biti vjerske komponente.

Prema međunarodnim stručnjacima, nekoliko hiljada dobrovoljaca iz Rusije i drugih zemalja ZND-a sudjelovalo je u bosanskom ratu na strani Srba.

– Čini se da osoblje Milorada Dodika nije znala za porijeklo ikone – nastavlja Nisnevich.

Inače, objašnjava, ova bi priča izgledala poput provokacije.

– To zapravo nameće pitanje diplomatskog nedostatka profesionalnosti obje strane. Ako se ministru vanjskih poslova predoči ikona na kojoj je pečat o pripadnosti drugoj državi, to neće ući ni u kakva vrata. Ali ako se Dodik i njegovi pomoćnici mogu malo opravdati barem ne znajući strani jezik, tada su ruski diplomati, prihvativši takav dar, ne gledajući, napravili neprihvatljivu pogrešku, što je dovelo do međunarodnog skandala i još jednog udarca na imidž zemlje – navodi ruski politolog.

Istovremeno, Nisnevich naglašava da je razumljiv interes Moskve za Bosnu i Hercegovinu. Ovdje je glavni faktor spriječiti integraciju ove zemlje u NATO, kao i pokazati da Rusija nije toliko izolirana u međunarodnoj areni i da je još uvijek značajan igrač na Balkanu.

Andrei Okara, direktor Centra za istočnoeuropske studije, također vjeruje da postoji malo mogućnosti za donošenje starovjerske ikone iz Luganske regije u Bosnu i Hercegovinu.

Postoje dva stvarna načina, kaže Okara:

– Nakon 2014., zbog opće zbrke i raširenog kriminala koji uvijek prate vojne operacije (na sada nekontroliranom teritoriju Istočne Ukrajine), takva bi se ikona mogla prošverccvati na crno tržište kulturnih dobara , a odatle – Dodikovim saradnicima. Osim toga, ikonu su mogli iznijeti (iz Bosne i Hercegovine – VV) militanti koji su se borili u Donbasu.

U Luganskoj regiji postoje starovjerske zajednice, prisjeća se Okara:

– Konkretno, to su svećenici (tzv.Belokrinitsky pristanak ). Međutim, sudeći prema pečatu, ikona je teško mogla biti u bilo kojoj crkvi. Najvjerovatnije se čuvala u muzeju ili muzejskim fondovima.

Poput Nisnevich, Okara naglašava da je integracija zemalja srednje i istočne Europe u Sjevernoatlantski savez jedno od najbolnijih pitanja za Moskvu, te u tom kontekstu treba promatrati i posjetu Sergeja Lavrova Balkanu.

– Cilj je ovdje jasan – usporiti na sve moguće načine, a idealno je spriječiti Bosnu i Hercegovinu da uđe u NATO; u manjoj se mjeri to odnosi na Europsku uniju. Rusija taj proces doživljava izuzetno bolno. Otuda i njezina opsesivna želja da naglasi svoju prisutnost na Balkanu – napominje analitičar.

Okara je također izjavio da, pokušavajući opstruirati izbor Bosne i Hercegovine u korist NATO-a, Moskva ponekad djeluje prilično nespretno, što je posebno pokazala nedavna posjeta Lavrova, koji je doveo do dvostrukog međunarodnog skandala.

Podsjetimo, dva člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine – Željko Komšić i Šefik Džaferović – odbili su sastanak s ruskim ministrom, jer je, prema njihovom mišljenju, izjave Lavrova o Dejtonskom sporazumu, date tokom posjeta, u suprotnosti su sa položajem Bosne i Hercegovine.