Ko vodi politički Scooby-Doo show u BiH?
Politička scena u Bosni i Hercegovini nikada nije bila dosadna, ali s Trojkom na vlasti, dobila je novi nivo dramaturgije, neočekivanih preokreta i, naravno, komičnih elemenata. I dok se bh. građani pitaju ko vodi ovu političku ekspediciju kroz birokratske lavirinte, najbolje je sve objasniti kroz – crtane filmove. Ako se Trojka može porediti s bilo kim, onda su to legendarni likovi koji su kroz haotične avanture i nespretne odluke ipak uspijevali ostaviti trag.
NiP (Elmedin Konaković) – Homer Simpson
Lider NiP-a, Elmedin Konaković, neodoljivo podsjeća na Homera Simpsona – čovjeka velikih ambicija, ali s još većim sklonostima ka gafovima. Njegove izjave su poput Homerovih monologa: spontano duhovite, ali često bez puno promišljanja o posljedicama. Od njegovih javnih nastupa do rješavanja ključnih političkih pitanja, sve djeluje kao epizoda u kojoj se glavni lik upetlja u problem koji je sam izazvao.
Konaković, poput Homera, djeluje uvjeren da uvijek zna najbolje, ali kada stvari krenu nizbrdo, odgovornost se brzo prebacuje na nekog drugog. Njegova improvizacija u vođenju vanjske politike ponekad izgleda kao da sjedi za nuklearnim reaktorom, tipka po dugmićima i nada se najboljem.
SDP (Nermin Nikšić) – Papa Štrumpf
Ako u ovom političkom crtaću neko glumi mudrog starca koji balansira između nesposobnih saradnika i neprijateljski nastrojenih saveznika, onda je to Nermin Nikšić. Poput Pape Štrumpfa, njegov zadatak je da održi iluziju stabilnosti među različitim štrumpfovima u SDP-u, a da istovremeno pokuša spriječiti Gargamela (u ovom slučaju opoziciju i nezadovoljne birače) da ih sve rastjera.
Međutim, dok Papa Štrumpf uvijek uspijeva pronaći rješenje, Nikšić često ostavlja utisak umornog lidera koji više ni sam ne zna kako je dospio u ovu situaciju. I dok se SDP trudi da ne ispadne nebitan u Trojci, sve više liče na štrumpfovsko selo u kojem niko nije siguran ko je glavni, ali svi znaju da ih na kraju možda čeka Gargamel u liku opozicije.
Naša stranka (Edin Forto) – Scooby-Doo
Ako neka stranka u BiH izgleda kao da je upala u političku priču slučajno i sada trči okolo pokušavajući da shvati šta se događa, to je Naša stranka. Poput Scooby-Dooa, njihovi potezi često izgledaju kao panična potraga za rješenjem, dok se u stvarnosti samo nadaju da neće naići na još jednu “strašnu” odluku Trojke koja ih može diskreditovati pred njihovim biračkim tijelom.
Kao i Scooby, Naša stranka ponekad dođe do pravih zaključaka, ali uglavnom tek nakon što prođe kroz haotičnu seriju neuspjeha. Njihova politika je ponekad hrabra, ponekad zbunjena, ali uvijek s dozom nesigurnosti koja ostavlja dojam da su na rubu povratka u opoziciju – ili, u Scoobyjevom slučaju, bijega od duha koji je zapravo samo prerušeni kapitalizam.
Ko su Gargamel i Mr. Burns?
Naravno, svaki crtani film ima i svoje antagoniste. U ovom slučaju, Dodik bi mogao biti Gargamel – uvijek tu negdje, prijeti, ljuti se, ali na kraju ne uspije uhvatiti štrumpfove. S druge strane, Dragan Čović se može uporediti s gospodinom Burnsom iz Simpsona – uvijek u sjeni, miran, ali povučene poteze osjeti cijela politička scena.
Zaključak: Ko vodi ovaj crtić?
Na kraju dana, Trojka se, poput crtanih junaka, suočava s izazovima koje je često sama stvorila. Građani, koji su se nadali ozbiljnim promjenama, sada se pitaju da li gledaju političku verziju Scooby-Dooa u kojoj su glavni akteri stalno u bijegu od problema, ali bez pravih rješenja.
Jedino pitanje koje ostaje jeste: hoće li na kraju serije otkriti da su najveći problem zapravo bili – oni sami?
