Zastupnici u američkom Kongresu su tokom posljednje rasprave o Balkanu najveću pažnju posvetili dešavanjima u Bosni i Hercegovini, na Kosovu te u Srbiji. Više od tri sata saslušanja ponudila su uvid u to kako zastupnici gledaju na region, ali i šta eksperti poput bivše državne sekretarke Albright, profesora Univerziteta Johns Hopkins Serwera te analitičara Bugajskog predlažu novoj administraciji predsjednika Bidena.

U intervjuu za N1 Daniel Serwer, profesor Univerziteta Johns Hopkins, detaljnije pojašnjava neke od njegovih preporuka.

N1: Za vrijeme Vašeg svjedočenja prije nekoliko dana u Kongresu, dali ste neke preporuke glede toga kako bi budućnost BiH trebala izgledati, ali šta bi to u vezi BiH Bidenova administracija trebala uraditi. Kakve su Vaše glavne preporuke Bidenu i njegovom timu?

Serwer: Biden je već jasno kazao kako će štiti suverenitet i teritorijalni integritet BiH. Ali, BiH je prema trenutnom uređenju disfunkcionalna država. Ne može adekvatno odgovoriti potrebama građana, previše je skupa za život, u mnogome zavisi od međunarodne podrške, građani se ne osjećaju zaštićenima, ne osjećaju sigurnima. Po meni Dejtonskom ustavu potrebna je reforma, potrebna jer prije svega ne funkcioniše veoma dobro, a kao drugo jer će spriječiti BiH u pridruživanju EU. Moja je ideja, ovdje želim naglasiti da Bidenova administracija nije još možda ni čula za takvo nešto sve do svjedočenja u Kongresu prije par dana, dakle moja je ideja da bi Kantoni/ Entiteti – ostaci rata devedesetih – trebali nestati ili iščeznuti, a da bi Bosnu trebala voditi prije svega vlada u Sarajevu koja ima svu traženu odgovornost glede pristupa EU, ali i da bi trebala imati jaku općinsku vladu koja zapravo daje nešto građanima. Taj sistem, takva refroma se desila u Makedoniji, nakon njihovog rata, kao i na Kosovu nakon rata. Mislim da bi to bilo korisno i u Bosni i Hercegovini.

N1: Na istom ste panelu govorili sa bivšim državnim sekretarom- Madeleine Albright i našim kolegom, ako to tako mogu reći- Januszom Bugajskim. Šta mi je bilo interesantno- ne sjećam se kada sam zadnji put gledao saslušanje gdje smo čuli toliko članova Kongresa i tog Komiteta da govore. Trajalo je skoro tri i pol sata. Svako je imao svoj stav o BiH i Kosovu, a i povezivali su to sa Srbijom. Šta je Vaš stav, šta su Vas pitali, kako ste ih razumjeli, šta žele znati od Vas i kako gledaju na ovaj trokut Priština- Beograd- Sarajevo?

Kako sam shvatio stavove većine članova jeste da su na saslušanje došli uglavnom zabrinuti zbog uloge Rusije na Balkanu, ali i kao drugo zbog kineske uloge. Ne mislim da su mnogi od njih mnogo pažnje obratili na ono što se dešava u BiH ili čak između Beograda i Prištine. Neko mi je rekao da je Washingtonski sporazum iz septembra- između Beograda i Prištine- zapravo i nije bio spomenut na saslušanju. Glavna je preokupacija u Kongresu je bilo to, čini mi se, kako će Sjedinjene Države odgovoriti na ruski pritisak na Balkanu, djelimično izveden kroz Srbiju i Republiku srpsku; ali i na kineski pritisak na Balkanu, koji je također veoma jak u Srbiji.

N1: Uoči Vašeg svjedočenja u Predstavničkom Domu, predsjedavajući predsjedništva BiH, gospodin Dodik je rekao da će Vaše preporuke dovesti do državnog udara u BiH. Da li zaista radite na državnom udaru s Vašeg dobro utvrđenog komandnog centra na Johns Hopkins univerzitetu u Washingtonu?

Odgovor je naravno ne. Bilo koja promjena u BiH mora doći od Bosanaca. Ne može doći iz Washington DC-a ili mene. Međunarodna zajednica je zaštitila tu promjenu od represije, zaštitila je one koji tu promjenu zagovaraju. Može blokirati Dodikove napore da promoviše ideju secesije. A smatram da bi posebno trebali insistirati da Evropljani sankcionišu Dodika zbog njegovog zagovaranja secesije. Međunarodna zajednica može dovesti evropske trupe u Brčko, što bi bio jasan signal ne samo otpora, veći i otpora da se dozvoli secesija. Tako da, mi možemo uraditi stvari, ali one koje će oblikovati razgovor u BiH u korist promjene. Ali su Bosanci ti koji će morati dizajnirati tu promjenu i omogućiti je.

N1: Za desetak dana su izbori u Mostaru. Prvi nakon 12 godina. Jučer sam razgovarao sa Thomasom Millerom, bivšim ambasadorom Sjedinjenih Država, koji mi je rekao- pošto je dosta radio na pitanju Mostara- da je tužno vidjeti da je i dalje slučaj, da slučaj Mostara još nije riješen. Da li da očekujemo da ako se Mostar riješi, da će neka druga politička pitanja možda biti riješena u Bosni i Hercegovini?

Mostar je težak još od vremena rata. U to nema sumnje. Drago mi je što vidim da će se izbori održati, ali se bojim da će jednostavno potvrditi ono staro. Ali hajde da sačekamo i vidimo. Gledajte, kada govorimo o rješavanju problema u BiH, mislim da postoje stvarna ograničenja, do sada je to aktuelni ustavni okvir. Ljude nagrađuje na osnovu etničkog identiteta, a lišava ih njihovih drugih identiteta i njihove zaštite kao pojedinaca, kao ljudi sa individualnim pravima. Daje prioritete pravima grupe. Mišljenja sam da je to na kraju rata bilo potrebno, ali da nije 25 godina kasnije.

(NEZAVISNI/ Foto: Arhiv)